[...] „Imam prijedlog.” Nagnulo se naprijed kao i moja prijateljica April kada želi ispričati tajnu, iako nijedna njezina tajna nije dobra... ili uopće tajna. „Ako ne kažeš nikome da sam ovdje, popravit ću ti vid.”
„Ma, daj bježi!”
Trepnulo je nekoliko puta. „To i pokušavam.”
„Želim reći da je to nemoguće napraviti!”
„Zašto?”
„Pa, nitko mi drugi nije uspio popraviti vid, osim naočalama.”
„Imam određene sposobnosti. Vidjet ćeš, pod uvjetom...”
„...da ne kažem nikome za tebe?”
„To je srž svega, to je suština svega.”
„Kako znam da me nećeš oslijepiti? Možeš ispasti poput onih trgovaca preko telefona koji puno obećavaju, ali zapravo lažu.”
Počelo je ponovno lamatati rukama. „Nikad ne bih tako nešto napravio biću koje mi nije naudilo.”
„Želiš reći da bi me mogao oslijepiti ako bih ti naudila?”
„To je nešto što ti ne moraš znati.”
„A ako mi popraviš vid i ja ne kažem nikome za tebe, napustit ćeš naša polja?”
„U suštini!” [...]